Srce - Vojnik, al bez puske

Kada ljudi odlaze iz tvog zivota, pusti ih da idu...Tvoja sudbina nije vezana za ljude koji odlaze od tebe, niti to znaci da su oni losi ljudi...To samo znaci da je njihova uloga u tvom zivotu zavrsena...

Reci ce ti o tebi, ono sto misle, gledajuci te kroz prizmu sopsvenih shvatanja i interesa...zavisno od situacije! Ali rijetko objektivnu istinu, nju moras sam dokuciti...!
I dobru i losu, ako takva i postoji...!
reci ce ti da se "pravis pametan", ali njiima je samo tesko priznati da to zaista i jesi, iskreni prijatelj ce te podrzati, mozda...budi mudar...!

Smatrao sam te najljepsom kada si bez sminke, prirodna. znao sam svaki tvoj lazni osmijeh, znao sam svaku tvoju laz...i prezirao sam razloge zbog kojih lazes...! ne osvrci se na nikokga, zivi svoj zivot kako najbolje znas, ko te ne postuje, nije ni zasluzio postovanje, ko misli da je bolji, krasi ga oholost. kome i zasto onda lagagti?
ja sam i pio i kockao, tukao se i krao i JESAM! ja sebe smatram muslimanom, grijesnikom, kome se ne svidjam, zalim...ali sam takav! idemo dalje...budi svoj

Ono sto se nalazi iza nas i sto se nalazi ispred nas, su sicusne stvari u odnosu na ono sto se nalazi u nama...

I kaze...sve je to svejedno, ipak mislim, zazmiri...! Sta je postojalo prije Allaha, sta je postojalo dok sam samo dusa bio, sta postoji sada, kada zmirim??? Samo Allah...!!!

Pokusavam ne hvaliti sebe previse u citavoj ovoj prici, ne uzdizati sebe a nju ponizavati, nije realno, niti pravedno...! Iako me bijes uhvati na svaku njenu recenicu, svaku kritiku, jer ona se upravo tako ponasa i tako razmislja, sebe uzdize a mene ponizava...! Neznam zasto se uopste vise zamaram njome, prokletstvo i zlo je jedina stvar koju mi je ikad ona donijela, ali svako me pita za nju i iznova nacinje tu temu u meni, iznova otvara pomalo zasivene rane...! Pokusavam je ne mrziti, iako je mozda zasluzila svaki vid prezira, ne zelim zbog sebe, ne vrijedi. Prica mi iza ledja kako stigne, ja sve sto sam ikad imao, rekao sam njoj, u lice, zeleci da ona to zna, ne neko drugi, zeleci da ona to prihvati a ne da sebe opravdam pred nekim drugim, samo dokaz njene "velike" ljubavi prema seb...pardon, meni...!

Zamisljen sam ponovo, cini mi se kao da sam okupiran pojmom srece, vjerovatno k tome tezim??!! Ako uzmem u obzir svakodnevno hrvanje sa sopstvenim umom i dusom...! Mnogi sebe ocjenjuju samo u odnosu na druge ljude...??!! Ponovo volim jutro, svaki novi dan koji se iz njega radja, sabah namaz...! Ali lazem kada me neko pita kako sam...! Lose ljudi, lose...elhamdulillah...! Jedina osoba za koju sam mislio da me razumije...nikad je nisam zaista ni interesovao, vec samo ona sama u mojim ocima...! Kao dijete u ocima babe...??!! Moje dijete ima svoj svijet, zanima se svojim mislima,idejama i prohtjevima i ocekuje naravno da svi u tome ucestvujemo sa njom, da smo svi oko nje i za nju tu...ali to ne funkcionise tako u svijetu odraslih, bar ne u mom, to je samo jedan njegov dio...!

Ti si moj najvci uspjeh...i moj najveci poraz! Svojevremeno i sada! U tihoj patnji nastavljam, potonem pa izronim i nema veze...! Bitno je samo on sto se "ocekuje" od nas, jel de?! Van dometa si mojih razumijevanja, donekle! Pitam se, da li sam ja tebi ikad, ali ikad, znacio koliko ti meni? Da li su nam isto znacili nasi zajednicki trenutci, podvizi i porazi, ili si se i ti, kao i ja, zavaravala...?! Osuda je nesto sto sebi nijedan musliman ne smije dopustiti, osuda drugog muslimana...iz vise razloga, koji se razlikuju shodno okolnostima...! Neslaganje je pozeljnije...! Ne osudjujem te, ali ne slazem se s tobom...!

Ipak.........drugi......!

Nas problem je, mislim, ponajvise individualne prirode, pa tek onda medjusobne. Mozemo do sutra kriviti, ja tebe, ti mene ali problemi koje ja i ti imamo nemaju nikakve veze sa nasim brakom i medjusobnim odnosom iako su se, neminovno, u njemu ogledali i ogledaju se, pogotovo, sada...! Problemi su normalni i rjesivi, razvod nije...ni normalan ni rjesenje! Ako se i zelis i dalje inatiti i svu krivicu prebacivati na mene, umjesto da pogledas u sebe ja te u tome ne mogu sprjecavati ali kad-tad ces se smiriti i stvari pogledati iz drugacije, pametnije perspektive, tome se ne nadam, to znam, nadam se samo da nece biti kasno, a poznavajuci nas, tajming nam je uvijek pogresan.

Kada bih ti pokusao objasniti svoju zal svim rijecima ovoga svijeta ljubavi, ne bih uspio u tome. Mozda mi je lakse otici do mjeseca i nazad...! Sutjeli smo, tako mi Allaha, dugo vremena, previse! Previse jutara nismo iskoristili za iskrene razgovore mila, ya Allah, zar je sve otislo u nepovrat? Ti si Kadar svemu...! Molim te...

Ljuta je na mene. Danas smo, napokon, opet razgovarali. Nije jos predala na sud. Shvatam koliko sam nekad naivan i lakomislen. Kada je uopste zivot u pitanju, ona, ja sam i bilo sta drugo! Sekiracija, stres, tuga, bijes, zal...sve su to stanja u koja upadam kada nisam u stanju u potpunosti pogledati istinu u oci, o cemu god se radilo...! Posjecuje psihijatra...potrebno joj je to kaze. Volim je...

Nekad je, znate, moj zivot bio miran. Nekad sam carsijom prolazio sa razlogom. Uzivao u svakom prizoru. Uzivao sam u prizoru na munaru, sa mjesta na kojem sam uvijek sjedio. Uzivao sam u tisini. Uzivao sam u zadovoljstvu. Uzivao sam, sam...!

Toliko je mnogo stvari koji se kriju u mojoj dusi i ne ocekujem da ce ih ikada razumjeti. Dok sam mislio da razumije, nije razumjela, a nisam ni ja nju...! "...Allah je Utociste svemu..." Pitam se nekad, da li mozda ja komplikujem stvari previse ili su one zaista komplikovane. Ne samo medju nama, ne samo kada je u pitanju nas brak. Vec ja sam sa sobom. Stvari su, cini mi se, malo dublje nego sto se cine, protezu se sve do mog djetinstva, pa nadalje! No, uvijek sam tezio zadavoljstvu "jednoj od dvije strane" u mom zivotu, i uvijek gubio na jednoj strani! Nisam tezio samo Allahovom Zadovoljstvu...!

Znas, tesko je zivjeti ovaj zivot dok nekom pametujes kako da zivi svoj...! Tesko je imati svoj, dok gledas tudji!

'Uzimali smo jedno drugom reč iz usta; mislili smo o istim stvarima i govorili o njima na isti način; izgledalo je da se poznajemo godinama, a ne samo dvije nedelje. U životu svakog čovjeka, govorio je, postoji samo jedna žena sa kojom može da ostvari savršenu vezu, kao što u životu svake žene postoji samo jedan muškarac sa kojim se osjeća kompletna.

kada sa dunjalukom stanem lice u lice,

oci u oci, i vidim imetak a on prolazan,

visko polozaj a on privremen,

vidim zelje a one nepostojane,

nade a one prazne,

vidim strasti a one ponizavajuce i lazne,

vidim veselja a ona iscezavajuca,

 i odrekenem se i polozaja i imetka,i nade

tada onu prazninu koja osta u dusi

iza polozaja koji nesta,

i nade koja isceznu,

popuniti moze samo sjecanje na Tebe..

Allah..Allah..ya Allah!!!

Kada mi oko padne na ruzu sto

se iz caske razvi, ili sretne drugo oko

ljepote i osmjeha puno,

kada se divim ljepoti zore

ili poju ptice prekrasne,

i dusa mi se vedrinom popuni,

a srce radost obuzme,

u njemu tada Tvoje svjetlo zasja..

Allah..Allah..ya Allah!!!

Kada mi tako dusa dotakne

ocaravajuce prizore Tvoje velicine,

uzvisenosti, milosti, moci, odredbe,

vjecnosti, ljepote,

tada ja shvatim da Ti si Velik, Uzvisen,

Milostiv, Mocan, Vjecan, Lijep,

i srce neprestano kuca..

Allah..Allah..ya Allah..“

Uzvišeni Gospodar nas kuša. Nastojimo ne podleći kušnji ali često umjesto da postupke mjerimo mjerilima Božije Objave, naše shvaćanje vjere i dragoga Boga uzimamo kao stvarne, istinske i konačne kriterije. A, kako Uzvišeni veli: Ne poznaju Allaha kako treba… (6:91)

Valja nam biti jasno da Uzvišeni “računa” na naše nedostatke, nepotpunosti; kada se pokajemo oprostit će nam ih. Ali Jedini ne voli, ne odobrava, kada neko o Njemu govori kao da Ga pozna, a ustvari, samo interpretira ono što mu njegova strast govori: Ko je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi… (6:93)

Kako je rekao hazreti Muhammed, alejhisselam: Vjernici najpotpunijega vjerovanja jesu oni lijepoga odgoja. Od vas su najbolji oni koji najbolje postupaju prema svojim ženama. (Ebu Hurejre, bilježi Tirmizi)

 
- Lahko je drugoga povrijediti, ali snaga imana ogleda se upravo u sposobnosti da drugoga obradujemo, utješimo, da ga smirimo. Ljubav među ljudima sigurno je najpouzdaniji znak da među tim ljudima ima vjere.

Voljeti drugoga, onoga pored koga živimo, s kim radimo, s kim odlazimo Jedinome na sedždu padati, ta ljubav najbolji je pokazatelj da smo od sebe odbacili ružna svojstva, a okitili se lijepim.

Ako neko vjeru drugačije od nas shvata, ljubav i lijep odgoj u nama ne daju nam tog drugog nagrditi, povrijediti. Jer, koliko samo svako od nas griješi, a, kako bismo se osjećali da nas hazreti Pejgamber, alejhisselam, naruži, on, kruna svih stvorenja, najveća ljepota i nježnost od svega stvorenoga,?!

Jedne prilike, skupina ljudi koja je mrzila hazreti pejgambera Muhammeda, alejhisselam, prošla je pored njega i rekla: “Da Bog da umro!” Kada je hazreti Aiša na to burno reagirala, hazreti Muhammed, alejhisselam, ukori je i reče: Aiša, Allah voli blagost u svemu. (hadis prenosi hazreti Aiša, a bilježe Buharija i Muslim)

 
- Kao da smo probali sve, svako zlo koje nam je dostupno, ne bi li nekome dokazali da smo upravu. Više nije ni bitno koliko je naše ponašenje u sukladju sa Šerijatom, koliko smo licemjerni, površni, koliki smo materijalisti. Bitno je samo dokazati da smo u pravu.

Čini se da ustvari volimo “sebi više nego drugome, a nismo baš svi u potrebi”, i čini se da nas istinski ne dodiruje ajet: Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio pomena vrijedan? (76:1)

Znam, nažalost zbog obimnosti i učestalosti, koliko sam danas ljudi uvrijedio, prošavši pored njih ni ne osvrnuvši se na njih, ne počastivši ih osmijehom. A, također nažalost, ne znam da li sam danas ili uopće ovaj mjesec, nekoga obradovao, nekome pomogao, nekome pokazao da se može na mene osloniti.

 
- Kako Uzvišeni u Kur’anu često veli, život je kratak, Njemu ćemo se vratiti, a svaka duša je odgovorna za ono što je uradila. (74:38) Pa, zar nije bolje biti “odgovoran” za ljubav i mir, nego biti kriv za mržnju i nasilje?! Hazreti Pejgamber, alejhisselam, poručuje: Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli. Želite li da vas uputim šta da činite pa da se međusobno volite: širite selam (mir) među sobom!

Ya Allah, ali neshvatljivo je to i nepojmljivo da je taj 8.Mart bio moj rodjendan...! Eto, pogledajte moj prvi post na ovom blogu...Tekst pjesme "I'm Alive"... Zivjeo sam do tada bezvoljno. Nisam mogao ni u cemu naci zadovoljstvo ni smisao, a trazio sam ga svugdje...! Ima dosta stvari koje sam tada napisao a na koje se i dan danas mogu nadovezati...! Kako sam ja tezak insan...! Zaista, ali zaista cudno je to...!

Koja sam ja kukavica...! Nisam bio u stanju obracunati se sa samim sobom. Zavaravao se, kako kaze Allah, da su zene, djeca, blago i nasi imetci jedino sto vrijedi...! A sta je sa smislom? Sa smislom? sa nama? Sto moramo konstantno voditi borbu sa samim sobom?! Zaista, to je najteze, ali zaista, to je jedino sto ima neku vrijednost...!